beats by dre cheap

Znakovi pored puta

ZBUNJEN I OŠAMUĆEN Lebdio sam tu oko tebe. Štitio te. Od mraka. Od velikog prostora. Od crvenog svjetla na semaforu dok su ti upućivali poglede koji su ti stvarali nelagodu. Mirisao sam s tobom jasmin osvijetljen tek mutnom uličnom svjetiljkom. Mirisao sam ga iako nisam bio tu. Ti si mi prenijela kako miriše i ja sam tačno znao. Sklanjao sam nestašni pramen kose koji mi je zaklanjao pogled na to lice anđela. Iz sebičnosti možda, jer mi je prijalo da me gledaš. -Nemam lice anđela. -Ako se ja osjetim kao da me pogledao anđeo kad me ti pogledaš, onda imaš. Budio sam se kad si sanjala teške snove. Preteške za tebe tako krhku. I bdio. Zore budan dočekivao. Da ti rastjeram strah. Da smrvim svakoga ko ti i pomisli nauditi pa makar taj dolutao u tvoj san da pokuša na taj način. Ja nisam dao. ... Najlakše bi mi bilo da ubjedim sebe da sam samo lutao kroz terase svijesti. I u tom lutanju se izgubio tražeći putokaze koji nisu bili postavljeni tamo gdje bi trebali biti. Na raskrsnicama. I tako zanesen, nisam bio spreman na vrijeme da prekrijem lice rukama, da zaštitim samoga sebe, od nenadanog udarca. Ponestaje mi riječi. Ostaju mi sjećanja. [i]"Takav je život da čovjek često mora da se stidi onoga što je najljepše u njemu i da upravo to sakriva od svijeta, pa i od onih koji su mu najbliži."[/i] A možda sam samo patetična luda? "Ne želim da zaboravim Ne želim da se izgubim Ne želim da se probudim Zbunjen i ošamućen Ne želim da ostanem"

otpor
http://otpor.blogger.ba
30/04/2006 22:58