otpor

15.01.2006.

Oj djevojko pod brdom, spuči puce pod grlom



PEPELJUGA


U kućici na osami, pored mračne šume, živjela je jedna djevojka i vrijedno radila i brinula o svojim roditeljima. Jednog dana kad svi bijahu u polju na radu ona je ostala da pospremi kuću. Vrtila se kao čigra po onim uskim sobicama i pjevušila u svojoj haljinici koja joj je postajala sve kraća i kraća kako je rasla. Skoro da je i izrasla iz nje.

Dok je usisavala prašinu pored velikog ogledala u hodniku, pogled joj nehotice pade na njen odraz i ostade zapanjena onim što je vidjela.

Njena haljinica je postala toliko kratka da su joj nogice sjevnule u punom sjaju i gledala je u njih kao da ih po prvi put vidi. Dopala joj se ta slika koja ju je opčinila te je počela da namješta poze pred ogledalom i sve više i više je raslo njeno ushićenje. Te malo izbaci guz ... vau, te malo sjevni nogicom kad zakoračiš ... vau, te malo preksti nogice ... vau, te malo uz to još i izbaci grudi naprijed ... vau, vau.

I pomisli: Jebote, al sam dobra!

Ovakva ljepota i zgodnoća ne zaslužuje da pripadne bilo kome. Plava krv najmanje. Te je odlučila da se baci u potragu za princom koji bi je bio dostojan. Oni komšijski momci čije je očijukanje znalo da joj blago zacrveni obraze više nisu dolazili u obzir. Jer da ona ovakava dobra rinta čitav život u nekoj malenoj kućici na osami. Jok brale.

Malo je popravila kosu, zategnula haljinicu, namjestila dekolte, nabacila brdo šminke i čvrsto je riješila da još istu noć, kada kazaljke otkucaju ponoć, krene u potragu za princom. Što je naumila to je i učinila. Skockala se kao nikad do tad i krenula u "Park prinčeva" na muziku.