otpor

13.04.2005.

Kad sam bio mlađan lovac ja


VIJAGRA


Ja volim svašta probat, bem li ga, najviše vjerujem svom iskustvu. Tako sam ti ja u onaj vakat kad se pojavila vijagra rješio da to probam pa kud puklo da puklo. Naravno, sad bi neko mogao pomisliti da mi je neophodan taj preparat ali pri zdravoj svijesti i čistoj savjesti tvrdim da to nije tačno. Ko ne vjeruje, bujrum nek provjeri. A bio sam i mlađi, doduše.
Elem, ja od priče skrenuh ka samohvali ali kad sam ja jedno skromno biće te baš i ne volim da se hvalim, zaustavih se na vrijeme.

Sve sam ja to organizovao da bude ko u pjesmi.

Te vino, te svijeće, te polumrak, te morski plodovi... ne bih sad da se hvalim, jelte, skroman, ali ja to uvijek tako te neke malo atmosferice priredim. Malo Mocart, Requiem, Agnus Dei i šta ti ja znam, da ne detaljiziram.
Ne bih opet da se hvalim, skromnog li me majka rodila, ali ja to volim malo tako ... te pažnja, te kuco, te maco, te poklončić, te naspi piće, te pridrži stolicu.

No. Dal zbog vina, dal zbog atmosfere a bogami i dotične persone, osjetim ja da je vrijeme za .... jel.
Izvinem se dami, naravno, što moram nakratko da je napustim, fino objasnim da je svaki trenutak koji provedem bez nje neoprostiv gubitak za mene i da ću se truditi da to nadoknadim na neki način i da će ti momenti moje odsutnosti za mene biti dugi ko godine .... ali što se mora - mora se. Udaljim se i mlatnem ja onu vijagru.

Sad, dal je to zato što to meni ionako ne treba il je autosugestija il neka viša nauka al ja neke posebne promjene nisam osjetio. Stoji Balkan kako je i koji trenutak ranije stajao .... u svoj svojoj raskoši i ljepoti neviđenoj. Da se ne hvalim, jel.

Vratim se, te malo poradim na sugestivnim komentarima koji urode plodom te se lagano, pjevajući borbene, mi zajednički udaljimo prema susjednoj prostoriji u kojoj je sasvim slučajno raspremljen krevet sa već upaljenom diskretnom lampicom u ćošku, navučenim roletnama, pepeljarom i cigarama te flašom vina na stoliću. Potrefilo se tako nekako da sve što treba da bude pri ruci i bude pri ruci. Malo sreće imati nije na odmet, jel.

Uzmem ti ja damu fino u naručje. Lagana mi ko perce. Dal zbog bicepsa i tricepsa mojih il zbog one vijagre, ne znam, no nije ni važno. Spustim je na onaj krevetac te se i ja ko tigar bengalski ugnijezdim pored. Prebaci ona ručicu svoju neobuzdanu preko grudi mojih junačkih. Meni drago da ne može bit draže, sve me neka toplina obuzela.

Da ne duljim. Da li zbog vina, da li zbog one tablete nesretne il zbog te topline il što je neko sihre bacio, ne znam, ali .........

JA ZASPO!

Eh, nije ti za mene ta hemija i te medicine. Lijepi med sa orasima.


13.04.2005.

Otvori mi vrata od hamama


KOSMOPOLITA


Ja sam u suštini veliki pristalica svih ženskih pokreta.


Naročito ako su ritmični.